Sabina Maličbegović Pjesnik Žepče BiH
U INAT VOLJENA Otkud bih znala
na koju ću stranu
kad me zovu,svojataju,
a niko me neće
jer im svima pripadam,
a samo sam svoja
da tebe,ustrajno pridruženog,
nisam imala
Zar se ne bih,
posrnula,ogrubjelih peta,
konačno spotakla i pala
ispred tri neodlučna,
zbunjujuća puta
onih što odavno,ogavno
nadugačko i naširoko,
ushićenih lica likuju
da me nisi,
pridržano neponiženu,pridigao.
Čime bih se oprala
od blatnjavih usta,muljevitih
ispod presušenih kapi
vodopada blagih,
branama zabranjenih
da mi nisi,
privrženo strpljivo,
kišnicu sakupljao
Ko bi me prehranio
kad se klip kukuruza
pod naletima prvog mraza
zimogrozno,grozomorno,slomio
da ti nisi,
uporno,suncokrete sadio
u po zime zemunicu sgradio,
do sitosti je napunio.
Šta bih ja
sama pred drugima
pod teretom iskušenja
prevrtljivo primamljivih,
kad se već čuje
tutanj topota kopita
nevolja nadolazećih
da si me njima,
na milost i nemilst
suzdržano potkupljivo,prepustio
Kako bih se nosila,
od nedaća noseća,
bez tvojih jakih pleća
da im nisi,
neustrašivo obazrivo
na obzoru obore zagradio,
rame uz rame,nepokolebljivo,
uz mene stao,opstao i ostao.
USPAVANKA Slutiš li me
kad ti noću
u pohode dolazim
lagahna kao dah,
varljiva kao nada,
obavijena oko tvojih snova
poput nametljivog bršljana
i oslobođena zbilje
kao suvišne odjeće.
Vitonoga,razigrana hurija...
Moje tijelo ti postelja
baršunasta noć pokrivač
i moj pogled uspavanka.
Odmori se,
moja brižnost
slikove ti slaže,
obećanje što nad
nama bdije.
JEDNOSMJERNA ULICA Princeze lutalice ulice
došle do raskrsnice,stale.
Stigle negdje do svugdje i nigdje,
beznadno u bezdanu
gordih godina pale,
nevješto se i jetko
sa mladinom posvađele.
Zašto krotko,prkosna Žuta ?
Nije kraj puta
ako ceste jeste,
još uvijek inat može
od nesanice duže da luta.
Odjeni lavice ćud,
uloži nepomirljivi trud,
vrijeme za uho zadjeni,
drži bore visoko,visoko,
zaplijeni svako muško oko
i makar još ovog puta
drsko kreni dalje,
kraljice žuta.
