Suza…

Nemam više koga

držati za ruku

dok spava,

slušati kako diše

i čuvati od Tamnih

Senki Noći...

Nemam više kraj koga

da se budim,

i primam na svoju

stranu postelje,

Drhteći kao Sunce

kad prigrli

novi dan...

Nemam kome

Davati sebe,

Razoružan i Ogoleo,

Do kosti

Istovremeno...

Ne mogu

Oči ti Ljubiti,

ruke međ svojima

skrivati...

ali niko,niko mi ne može

zabraniti

da ti lik

u krajičku oka

Suzom Prikrivam...