24 јануар 2012

24 Januar 2012


Zao glas...
(Bratu Miroslavu)


Kako oči da obrišem
zao glas mi dušu cepa,
od ridanja ni ne dišem
Crna Vrana Poji-Tepa...

Zora, Sumrak,ko će znati
oblaci se Teški svili,
tebe Molim,dal ćeš dati
zračak Sunca,Bože Mili...

Sklapam ruke, tiho padam
dan za danom ko Pas Reži,
kako Slomljen da se nadam
kada Brat mi Bolan leži...

2 коментара:

  1. Брате Мој,
    Не налазим Праве Ријечи,
    Само ћутим...

    (Пјесма је наравно објављена и на мом блогу.)

    ОдговориИзбриши
  2. Ovo je Brate Miroslave Molitva...sa kojom se rađa i malakšava dan...Daće Dragi Bog i pesmu Zahvalnicu...SIGURNO...
    Budi Jak, Nevreme ne može doveka...
    Pozdrav iz Banata

    ОдговориИзбриши