17 септембар 2010

17 Septembar 2010


Prvi suton

I suton će
Prvi pasti...

Ležim u postelji Sam
Kao Klada,
Kao Zloduh koji
Čeka,
Kao Niko i Ništa...

I suton će
Prvi pasti...

I dalje Sam
Kao Nehat,
i Izvir koji Huči
a niko ga
ne čuje...

I suton će
prvi pasti...

Sav slomljen
od sna,
Svoj lik
u ogledalu vidim,
a znam
da to
Nisam Ja...

10 септембар 2010

11 Septembar 2010



POTPUNI KRAJ

U noćima meseca punih,
sa pesmom gladnih kurjaka

Tebe tražim kroz crveno
svetlo,
Kao mamac za crve sakupljam
spržena krila nemuštih leptira.

I šta su praznine zagubljenih
misli,
I šta su Metak i Mozak
u srodstvu?

Ja snagu Straha kroz Mušku
slabost izvlačim.
I kristalno plavetnilo laži
u kosu mi se plete
kao zmija,
kao suton,
kao zagorelo jutro u molitvi
slepca na ulici,
kao dozvani pesnik
sa vizijom uravnoteženog ratnika,
i sjaja što priziva
strelu u srce
za poslednja tri minuta
potpunog kraja.

09 септембар 2010

10 Septembar 2010



OGLEDALO

I sve beše
Nebo i Voda

I sve beše
Zemlja i San.

Kad stariš,
od pepela ruke
ne brišu se.

Kad shvatiš
Ogledalo ti više
nije ni potrebno.

09 Septembar 2010


Jasmin Latić - pesnik koji peva bolom


Njegove pesme su kao slike, poput doživljaja velikih slika pred koje se možda samo jednom u životu stane, a njihov prizor ostane u sećanju urezan večno. Kao pred Trojeručicom, ili Mona Lizom ostje čitalac zadivljen slikom koju ovaj pesnik Ravnice, kako sebe naziva, očas, u par stihova naslika – za večnost.
Jasmin Latić peva bolom. Bol je njegovo najsnažnije čulo, bol je njegov usud. Uvek na granici trajanja i odustajanja, tek u stihu ovaj Bečkerečki poeta nalazi smisao.
„ Moje su pesme kao ponornice“, kaže. „Što ih više čitaš, sve dublje te u sebe vuku...“
U Latićevim stihovima i ono najobičnije dobija dimenzije univerzalnog. Ustvari, u njegovoj lirici i nema ničeg običnog – prožeta bolnim krikom, ona je snažna, moćna, uznosi u Nebo, ili vuče u Pakao, ali se pred njom ne ostaje miran.

Todora Škoro Pesnik
Blog Škola Duše 19.02.2010


SLIKA

Stojiš tu i gledaš
prazno bezrečje.

Čemu su služile
strasti?!

Stojiš tu i znam
proplakao bi gorko,
kao orkan,
kao kaplja rose
na polju,
Da ti staklo nije
zarobilo oči i usta,
u nečemu što
su zvali
Ikona.

06 септембар 2010

06 Septembar 2010


U Ratu

U Ratu,kažu stari,
Ptice ne pevaju
Jutrom…

Zore su Sumorne,
usahli Stomaci
i prazni Pogledi…

U Ratu,kažu stari,
Dobroga nema…
njega prvog ubiju,
a posle sve ide
kao po loju…

01 септембар 2010

01 Septembar 2010


Oči

Uvek su se Jači
Igrali sa tuđim
Očima...
Vadili ih,
Probadali Iglama,
Često i ispijali
Uz Grleni Smeh...

Pa ako...
Fukara je vazda
Kraj Očiju
Slepa bila.

29 август 2010

30 Avgust 2010



Klupa Detinjstva
(Miletu i Čedi)

Imao sam
Druga dva
Najbolja...

Na klupi
Našeg Detinjstva
sedim Sam...

Otišli su
sa Lastama,
da Nebeskim
Poljima
Krugove prave...

Imao sam
Druga dva
Najbolja,
a sada mi
Tišina ruke
Prekrila...

Znam,
Znam ja njih...
Napraviće oni
Mesto za Mene
da ponovo
možemo sesti,
kada za to dođe
Vreme...

28 август 2010

29 Avgust 2010


Pođimo negde u polje

Pođimo negde u polje
na prostirke trave i saš,
gde vetar će umeti bolje
da grli i plače od nas.

Ne vredi,veruj mi,stati
na korak od najlepšeg sna,
kad dajem sve što mog'o bih dati
onda sam sigurno ja.

Pođimo negde u polje
daj ruku potražimo put,
sve ovo u grudima što je
pobediće sigurnu smrt.

Jer,ne vredi veruj mi,stati
na korak od najlepšeg sna,
kad dajem sve što mog'o bih dati
onda sam sigurno ja.

27 август 2010

28 Avgust 2010



Suza Oca mog

Nikada video
Nisam,
Suzu na licu
Oca svog...

Kiše i Vetrovi,
Tuga i Snegovi...
Probdevene noći,
Tuđe Ruke
Oko vrata,
Ostaviše vidljivije
Tragove...

Nikada nisam video
Suzu na licu
Svoga Oca...
A,znam da je
Plakao...
Gorko ridao...
Za Majkom,
Za Nama,
Za Sebe
Večno Izgubljenog
U Lavirintu
Koga je Životom
Nazivao...

26 август 2010

27 Avgust 2010


Sve ima svoje zato

Pruži mi šaku
Stihova,
ja ću tebi Seharu
prepunu reči
Suvislih...

Pruži mi huk
Bistrog potoka,
ja ću tebi aplauz
rukama Garavim...

Pruži mi Dušu
Opranu u Tajni
Oka
severnog Jelena,
i ja ću je uzeti
Oberučke,
a da neću reći
ni Hvala...

21 август 2010

21 Avgust 2010


Put
(Senadi i Uglješi)

Korak po korak
Hodimo…
Bedu za sobom
Vodimo…

Noći u Dane
Muljamo…
Ko Slepci tužno
Bauljamo…

Rane tek Usputne
Vidamo,
Kule od peska
dok Zidamo…

Lica bez Sjaja
Voštimo,
Zube i Kandže
kad Oštrimo…

O,kako ume
da Inspiriše,
Sopstvena Krv kad
Zamiriše…

18 август 2010

20 Avgust 2010


Dva leptira

Sinoć me pohodila
dva prelepa leptira...
beo i šaren,
i plavetno nebo
po kojem su
krilima pisali…

Ples kratko potraje,
nad bistrom
pučinom,
nalik dečijem oku,
ujedno dubokom
kao bora
na čelu stolisnjaka…

Sinoć u snu
dva me leptira
Pohodiše…
Tiho,bez reči…
a znao sam
Sve…
i meni to svanjiva
Dan.

17 август 2010

19 Avgust 2010


Ponekad

Ponekad,
kada se Kolača poželim,
samo odlutam
u Detinjstvo,
i osetim tu
Opojnu slast
na Usnama…

Ponekad,
zaželim se igre,
i začas se nađem
na ljuljašci
od kanapa…

Ponekad,
San kad poželim,
utonem u Topli
zagrljaj Oca…

Ponekad,
kad Smeh mi zafali,
sklopim oči,
Pozovem Najdraže,
kojih davno Nema,
I Zaplačem…
Gorko Zaplačem…

15 август 2010

15 Avgust 2010



Ne verujem

Ne verujem
u jutra
Zlatnom prašinom
prošarana,
niti u umilnu
pesmu
Sedefne ptice
na staroj
Tamburi…

Ne verujem
u Besedu bez
Reči,
koju crna tišina
Okiva,
ni u zagrljaj vetra
sred Šajkaške
Pustare,
željne nežnosti,
dok se krošnje
Bagrema povijaju
u Grč
Vezovima tesnim
Krojen…

Ne verujem
u Muk
podno Belih oblaka,
ni zvezde koje
Čuče
Po uglovima
Dečijih snova…

Ne verujem
u Vir
Gluvog doba noći,
ni u Beleg raspojasanosti
Večitog lutanja…

Ne verujem
u sve već viđeno,
iz kutka Nečistog
Srca,
kojeg možeš
naterati sve,
osim da
Progovori…

12 август 2010

13 Avgust 2010


Ono Neizrečeno

Nikada nisam
rekao,
kako Volim
Sunce,
u ulici svoga
rođenja...
i koliko je lepa avlija
gde prohodah...

Mnogo toga
Nikada Nisam
rekao...
Sada tek shvatam...
da nisam
ni imao
kome...

10 август 2010

11 Avgust 2010



Plišani Šešir

U gradu,
Sedeći na pločniku
Slepi muzičar
Sa Setom
U glasu,peva…
Ko te ima,
Taj te nema…
Ko te sanja,
Taj te Ljubi……

U stari
Plišani šešir,
Poneko ubaci
koju paru,
koja Tužno
zazvecka…

Priđoše dva
Mladića,
i Drsko pokupiše
sitniš od
Slepca...

Neka Deco...
Uzmite,
kad Vam treba...
ja se od toga
i ovako danas
ne bi mogao
napiti...

09 август 2010

10 Avgust 2010



Porque Te Vas

Vo imja tvoja,
do imja moja...
Od lika tvoga,
do lika moga...

Ima li granicu
pustoš...
pevaju li ptice
po nagonu,
ili ih jutrom
izigra dan...

Vo imja tvoja,
do imja moja...
od traga tvoga,
do bola moga...

Nisam pronašao reči,
ni izgovor dobar
za laž...
samo je ostala suza
na otvorenom dlanu
u pesmi bez početka.

29 јул 2010

30 Jul 2010


Kome će faliti

Na parčetu
Požutelog papira
kojeg su našli,
pisalo je...

Kome će faliti
Sanjar,
Tumač snova,
Fantast,
na Javi
nikad Prikazan...

Berač zvezda,
u buket
nesloženih...

Slagač reči,
Odabranima
Brižno skrojene...

Kome će faliti Senka,
koja nikog
Očešala nije...
Pobegulja i Strašljivica
sa Suzom
u uglu oka
Samo...

Kome će faliti...
da,kome će faliti
Utvara...
što ni sebi samoj
mesto nije umela
zgrijati...

29 Jul 2010


Uspela Glupost

I Sreća,
i Nesreća...

I Smeh,
i Suze...

I Radost,
i Tuga...

Sve se Mora
Proći,
Kako ništa ne bi
Ostalo nedorečeno...

Prazninom
Rađa se Laž,
A Ćutnjom
Neoprostivi Greh...

Duša je tu
Da joj se
Olakša,
a Svemir
Sve to da
Upije...

Probam
I Svetlo,
I Mrak...
Jer,kako
Drugačije
Nahraniti sopstvenu
Glupost...

27 јул 2010

28 Jul 2010


Oči

Moj Bog
ima Srce…
Imam ga
i ja…

Moj Bog
ima Dušu…
Imam je
i ja…

Moj Bog ima
Široki put…
i ja Usku
Stazu imam…

Moj Bog ima
Bistre Oči…
o,kako bi
Želeo i ja…

26 јул 2010

27 Jul 2010


Žal

Žao mi je
Sokaka bez
Dečijeg Smeha,
Službe u Praznoj
Bogomolji,
Umirućeg bez
Sveće Zadušne...

Žao mi je
Svatova bez
Pesme,
Babinja bez
Radosti,
i Karuca bez
Konja...

Žao mi je
Dana Proćerdanih,
Ljubavi Izgustirane,
i Straha u Povoju...

Žao mi je
Pogleda u Prazno,
Nesuvislih Reči
punih Tame...

Žao mi je,
svake Nove Kletve,
Tugom Večno
Prognanih,
i Crnila što Mami..

Žao mi je,
Žao...

25 јул 2010

26 Jul 2010


Sedam Zrna

Sedam Zrna,
ko Sedam Nebeskih Kapija
na Sedam Dlanova
jedva da stane.

Na jedan,
Prostora radi,
na drugi,
Pogleda radi...
Na treci,
Puteva radi,
na cetvrti,
Zabluda radi...
na peti
Ukora radi,
na sesti,
Bolesti radi...
Na sedmi,e
na sedmi
u suzama Gorkim
Okupana radi...

Sedam Zrna,
ko Sedam Nebeskih Kapija
na sedam Dlanova
jedva da stane.
Ko ne vidi
Progledace,
ko vidi
Tesko mu Dusi
Prostoj...

24 јул 2010

25 Jul 2010


Duško Trifunović (In Memoriam)

Ima nešto u tom što me nećeš

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge,
gledam kako veselo se krećeš
kao leptir oko moje Tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nešto čemu sama ne znaš ime,
ima nešto u tom što me nećeš
a sve znači ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću,
ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću.

24 Jul 2010



Pesma

U najdubljem delu Duše
Svio sam pesmu Tvoju...
Kad telo ka Smiraju krene
Ti Zauvek budeš
Najlepši deo Mene.

22 јул 2010

23 Jul 2010


Moga Srca Vilo

Sve što imam
to si ti...
kada je teško,
ili lako,
uvek tu
da šapneš
baš onu reč
koja nedostaje.


Sve što imam
to si ti...
i kad je Pretilo
plakati,
i kad je trebalo
ćutati...

Sve...
u pravo vreme,
u pravom smeru...
čak i onda
kad me nema,
znala bi Stražiti
Moga Srca Vilo,
da se putem,
ovako sluđen,
negde slučajno
ne zagubim.

21 јул 2010

22 Jul 2010



Napiši mi pesmu

Napiši mi pesmu...
nešto što neću razumeti,
nešto da imam čime
noći proklinjati.

Napiši mi pesmu...
ali ne kao Prever,
Petrović ili Zubac...

Napiši mi pesmu
da je neću smeti pročitati...
zbog skaradnih reči,
koje su suze iskale...

Napiši mi pesmu...
onu gluhu,o nestajanju...
onu Sivu i Zlatnu
u koju se gledati ne može...

Molim te,
napiši mi pesmu,
bez reči,bez bola...
samo ja ću znati
kakav se nazire Trag.

20 јул 2010

21 Jul 2010


Volim Te
(ili,kako reći sebi)

Zar je sramota
Ako kažem
Da te
Volim
Kao Plimu od Indexa...

Zar je sramota ako kažem,
Da te volim kao
Preverovu Barbaru,
Ili do grla zakopčanu
Ines iz Dediććeve sage o jednoj jeseni...

Zar je sramota
Ako kažem,
Da te Volim kao
Zubac neku Svetlanu
Kraj Neretve,
Rijeke Žgrebice...
Tamo,na kamenu
Gde se i danas
Karađoz Beg oplakuje...

Zar je sramota reći
Da je Ljubav
Stepenica ka nebu,
čak i onda,
kada tvrdimo
da vozovi kasne,
znajući
da mnogi
nikada ni
poći neće...

Zar je sramota
Pred san
Slagati sebe,
Sklopiti oči
I biti Srećan...
Kao nikada,nikada,
Do Sada.

19 јул 2010

20 Jul 2010


Moram Izaći

Moram izaći, pre
no što kapi kiše
okupaju pločnik
u predgrađu,
tom zaklonu od pogleda,
koje je sirotinja
izmislila
kao sklonište za svoju samilost.

Moram izaći
da raspem besciljne korake,
Tanane misli,
i skrivene želje...

Moram izaći, jer,
kapi na mome licu
sakriće grč,
i gorku reč
koja ni u bunilu
ne sme biti glasno
izgovorena...

Moram izaći večeras...
ne treba mi ni šešir,
ni kabanica...
jer ne postoji zaklon
da bi me sačuvao
sopstvenog Pogroma

19 Jul 2010



Mladost

Svakoga dana
u različito vreme,
komšija,
čovek u godinama,
odlazi na ćošak.
Tamo stoji neko vreme
i gleda...gleda...

Kažu,
Mladost mu
pod noktima
Jedino ostala

16 јул 2010

17 Jul 2010


Laži

Svaki put kada bi
odlazila,
smišljala je
dobar razlog
i mesto
uvek nekako
obično i stvarno.

Već dugo je nema.
zli jezici kažu
da ovoga puta
nije umela
da se vrati
iz svojih
već potrošenih
laži.

15 јул 2010

15 Jul 2010


Ne Plači

Ne plači Dete
za izgubljenim
Lutkama,
koje nikada
ni videla nisi...

Ne saginji Glavu,
gurajući Tanjir
od Sebe,
jer ni sama
ne Znaš
šta ti se
to Neće,
od Ruke koja
Nudi...

Svet ti je
Prepun Prkosa,
koji kao Kletva
Prati svaku Tvoju
Reč...
Dok Reka Tiho
teče,
i Nestaje u Maglama,
sve dok se i Poslednja kap
Ne Pretoči
u Bolni Zaborav...

Ne plači Dete
za izgubljenim
Lutkama,
koje Nikada
ni Videla nisi...

Nisi Ti Kriva,
što baš u tom
Trenutku,
Najdraže ti
Papuče,
Skliznuše
sa Nogu.

13 јул 2010

13 Jul 2010


Ne Misli Da Još Te Sanjam
(iz opusa ''Pesme za Uz Tamburu'')

Ne misli da još te sanjam
i zbog tebe noću pijem,
uspomene s’ vragom ganjam
od stvarnosti da se skrijem.

Ne misli da baš sam hteo
plakati dok primaš svira,
odavno sam ja prokleo
onu što mi neda mira.

Pusti selo neka laje
i da tako neću dugo,
neka pesma samo traje
plaćam svirce šta bi drugo.

Mirno spavaj luče belo
nek te priče ne rastuže,
znaš kad krene
pričat' selo
raste korov mesto ruže.

Ne misli da još te sanjam
čaša vina spomen briše,
našom pesmom vraga ganjam
''moje srce kucaj tiše''.

12 јул 2010

12 Jul 2010


Pesma

Na kraju grada
U tišini,
Moja Draga Spava...

Milujem joj kosu
Prstima od Mesečine,
i Čuvam Ljubavlju
Zavetnog Ćutanja.

Na Kraju grada
Pod krošnjom
Stoletne Jele,
ona Tajno
Šuruje sa Zvezdama...
Razgovara sa pticama
I njihove pozajmljuje Oči,
Ne bi li videla
Šta sledeća Zora
Sprema.

Noćas ću Tajno
Napisati Pesmu,
I sakriti joj međ prste,
Dok stisnutih šaka
Onako usnula,
ne počne je govoriti,
kao Molitvu.

08 јул 2010

08 Jul 2010



Mrak

Ne Prepisuj
Iz Tuđe Duše
Bol,
Kao da je Tvoj…

Ne Prisvajaj Beznađe,
Koje ti na Okna
Ne Zakuca,
Iako ponekad poželiš
Da je tako…

Ne Zovi Tišinu
Svojim Imenom,
Može Pusta
Da Zaluta…

I ne Brini…
Mrak se Najlakše
Podnosi
Kad iz Tuđeg
Oka Izvire.

04 јул 2010

04 Jul 2010




Mleko

Na samom raskršću
veka,
između ulica Prizrenske i
male,
razgovaraju dve starije mlekarice.

Sanjam ti ja noćas
kako prodajem mleko
a ono svo u tetrapaku...
i prodam sve do kapi
samo na ulicu što izađoh...

Vidiš,
izgleda da ovo
iz naših starih kanti
više nije dovoljno Belo...

02 јул 2010

02 Jul 2010


Ajla Kovač Seattle USA

Zapisi sa one strane svijeta

Taman pomislim da sam dovoljno zrela da sebi jasno predočim odgovor na svako pitanje i dilemu sa kojima se u životu susretnem, a onda shvatim kako malo poznajem sebe.
Uhvatim se u agoniji razmišljanja o nekome koga gotovo i ne poznajem, a ustvari čini mi se kao da te poznajem cijelu malu vječnost....Sjetim se te slatke i magične okolnosti koja nas je u jednom trenutku spojila i na neki način povezala.
I odjednom, ništa više nije važno.... Ništa više osim tebe i mene i tog daška svjetlosti u koji na tren utonemo, nošeni i vođeni jedino svojim zeljama i snovima...

Nista nije važno osim riječi... Dovoljna je samo jedna riječ, mala i bezazlena, ali jaka i nježna, da poželim reći bezbroj riječi, divnih i najodabranijih...U svaku bih utisnula milion i jedan poljubac i poslala ti u snove...

Voljela bih da ti mogu uvijek o sebi reći samo ono što bi poželio čuti, ali ne riječima, ne nijemim riječima kojima pokušavam sročiti jaku ali neodređenu misao, uputiti je tebi i vjerujući da dijeliš tu istu misao...Voljela bih pronaći put do tvoje duše, upravo onom beskrajnom nježnošću i pažnjom u pogledu...i dodiru, kojom duboko u sebi žudimo za najskrivenijim mastarijama i snovima.

Šta bi bili bez snova...?

Vjerujem da se u životu sve dešava s određenim razlogom, čiji smisao ćemo otkriti negdje usput...I nekako se radujem tome...Ni sama ne znam zašto.Možda zbog toga što želim vjerovati da drugačije neće biti...


U ovom trenutku, sve što želim je da zatvoriš oči i zamišlis želju, da otvoriš srce i prepustis se...
Predoči sebi sliku sa najljepšim prizorom u čijem izrazu vidiš radost i čežnju i veliku želju pomiješanu u bezbroj najljepših boja....

Oboji me samo radošću i ispiši svoje ime na mojim dlanovima...

Prepoznaj me onako kako sam ja prepoznala tebe... Prepoznaj me u sebi i dodirni me...A ja, ja ću ti zauzvrat reći koliko sam sretna sto će šapat tvoje nostalgije slagati mozaik moga imena, u ovom vremenu koje smo zarobili i okovali samo za nas...


"Čupkice moja.."
Čujem li to tvoj glas??? Ili si mi opet samo kroz snove prošao.

28 јун 2010

28 Jun 2010


Lili Marlen

Rat je prava gadost
To smo znali svi
A jedina radost
Bila si mi ti
Kada sam pošo
Ko zna gde
I poneo sa sobom sne
Tvoj lik Lili Marlen,
Tvoj lik Lili Marlen.

Pratila nas samo
Studen led I plač
A tuđina sekla
Kao Božji mač,
I smrt je bila
verni drug
pa sve u krug
me prati sen
tvoj lik Lili Marlen,
Tvoj lik Lili Marlen.

Bespomocno ležim
Krv okolo svud
Hteo bih da bežim
Ali nemam kud
Noge su moje
Ko zna gde
U blatu tom
Tad ostale
Za tren,Lili Marlen
Za tren,Lili Marlen.
Misli su moje
S tobom sve
Sve nestaje
Al jedno ne,
Tvoj lik Lili Marlen
Tvoj lik Lili Marlen.

Ovo je moj prepev prelepe balade koju je otpevala Marlene Dietrich početkom četrdesetih prošloga veka…
Link za audio verziju:
http://rapidshare.com/files/403495400/Marlene_Dietrich_-_Lili_Marlene.mp3.html
Uživajte

24 јун 2010

24 Jun 2010



Lekovita voda

Gledao je
čaši u dno.
Bistrina lekovite vode
grejala mu je
već uveliko
isceđeno telo.

Još samo gutljaj,
samo jednu kap
na usnama da zadrži...
za nedaj Bože...

12 јун 2010

12 Jun 2010


Gugutka

U Crnji,kažu,
kada čovek umre,
na krov mu sleti gugutka
i zapeva...

Dali u slavu Smrti,
ili za ispraćaj duše,
to već niko nije umeo
da mi razjasni...

10 јун 2010

10 Jun 2010


Neka ti je prosta
(Ocu 1927-1986)

Kad dan usahne u otkucaju sata
i ruke se smire na sred večnog polja,
neka svaka reč teška šaku zlata
bude poput tebe iskrena i bolja.

Ne,sad nema kome da poklanjam reči
zadnji drhtaj srca još jedino osta,
njemu što je znao i pogledom reći
svaka koja beše neka mu je prosta.

Ostaće da stoji kao most na straži
kula od pesama poslednjeg boema,
Oko više nista ne može da traži
kada posle tebe ničeg više nema.

Kada dan usahne u otkucaju sata
i ruke se smire na sred večnog polja,
neka svaka reč teška šaku zlata
bude poput tebe iskrena i bolja.


Da si poživeo,danas bi proslavili tvoj 83-ći rođendan,ovako iza nas je 24 godine Tuge i Bola...Ćale Moj...

09 јун 2010

09 Jun 2010


Dar

Kada dajem,
dajem Sve...
i Zoru,i Povečerje.

Ko prepozna Znak
u Šapatu,
za Ceo je Svemir
Bogatiji.

Ko ne nasluti
Ponudjeni Dar,
na Prvi stepenik
Vracen je...

Kada Dajem,
Dajem Sve...
Neznaju me samo Oni,
koji Nezrelost svoju
u Neverstvo i Bes
Pretapaju.

05 јун 2010

05 Jun 2010


Pas

Kupiću Psa
I limeni kovčeg
Koji se ne može
Otvoriti.

Kad jednoga dana
Legnem u njega,
Da ima ko
Žalosno da
Zacvili
Zamnom.

02 јун 2010

02 Jun 2010


Inat

Poznavao sam onog
koji je stalno bio
sa nekim u zavadi…

Prvo je raskrstio
sa roditeljima,ženom
i komšijama.

Potom je rođenu decu
isterao iz kuće…

Neki što ga je površno
poznavao
zaključi mudro
Kako je inat ipak
Loš saveznik.

30 мај 2010

30 Maj 2010



Apetit

Čovek je Prokleto
Alav,
i toliko Gladan,
da je za tili čas
prožderao
samoga sebe...
odjekivalo je iz
lokalne ordinacije
opšte prakse
na periferiji.

Čuvši ovo
Naglo izgubih
Apetit.

27 мај 2010

27 Maj 2010


Blagdan

Svake godine
u isti dan
lokalni sveštenik
dolazi u našu kuću
da prekrsti kolač,
osveti kuću,vodu,
i sve nas.

Promrmlja nešto
samo njemu razumljivo,
poželevši mir i blagostanje,
ponosno predstavljući
samoga Boga.

A mi ga, radosni,
i sledeće godine
opet pozovemo.

26 мај 2010

26 Maj 2010


Drvo

Danas sam sav Srećan
posadio Drvo
ispred Kuće,
i dao mu ime svoga Sina.

Da mu Oči ostanu Zelene
a Ruke budu Tople.

19 мај 2010

19 Maj 2010


Pokrivač

Sanjam kako ležim
a ruke mi Teške
od Olova teže...

Oči Nepomične,
Bezbojne,
A Mozak u staklenoj Ruži,
Ne daje znake Života.

I Hladno mi
i Groza...
Molim da me Pokriju...
a oni donose
Svežu Zemlju,
i Bajat Krst...

Od Straha se Prenuh...
I spazih na Dlanu,
Grumen one iste
Zemlje...

12 мај 2010

12.Maj 2010


Setne Pesme

Otkad su mi
Posivele Zore,
A Zastor od Greha
Otupeo Dan,
Nevidljiva Ruka,
Neda još da Klonem,
i Pepelu mesto
Prepustiću San.

Pa livade
Sanjam Cvetne,
te Prizore Nežne
Iz Detinjstva mog,
Grudima mi Leću
one Setne pesme
Koje mi je davno
Podario Bog.