02 јануар 2011

03 Januar 2011


Tajna

Koju Tajnu
Da ti otkrijem,
kada ni Utroba Zemlje
Za mene
tajna više Nije…

Koje rečI da
Upotrebim,
A da tišinu duše
Ne pomutim…

Raduj se,
Kada spustiš
glavu
Na toplo rame,
Zaštićena, kao pile
Na dlanu Spokoja,
Spremno za San,
Toliko čekan
I Drag.

Koju Tajnu
Da ti otkrijem…
Koji bol ponovo sebi
Da nanesem…

Ovo su slike u boji
Koje nemaju zidove kao oslonac…
Ovo su pogledi bez reči
Kojima se samo sanjari
I naivni raduju…
Stepenik za čudo
Još neviđeno,
i Beseda za onog
tek Rođenog.

Koju Tajnu
Da ti otkrijem,
Kada se i sam bojim jasnih predela…

Tvoje su Oči umorne,
a Ruke malaksale beže u Spokoj sna…
tamo je Lepo,
tamo su svi
kojih ostasmo željni
a da to nikom nismo smeli Priznati.

Koju Tajnu
Da ti otkrijem,
Koju Bajku
Da ponudim
Kao Dragi Dar…
Poljubiću te
U oba Oka…
Jer tajna,
I zapis
Koji čuvamo
tamo se jasno
naslutiti Može.

2 коментара:

  1. Eee :)) kako su lijepe slike u boji,u zadnje vrijeme Vaše poetske slike su zaista obojene pozitivom i vedrinom,samo dalje bojite najljepšim bojama a sivilo i magle neka zauvijek nestanu;što se tiče forme za moj ukus predugačka pjesma ali divno obojena pozitivom

    ОдговориИзбриши