16 децембар 2010

17 Decembar 2010


Smisao

Kroz Svetlo
i Ratnika,
Kroz Vatru i Vodu...
kroz Treptaj i Večnost...
sa Mačem ili na njemu.

Kroz Smeh i Muk,
kroz Krug ko jecaj...
kroz vetar i besmisao...
kroz levo i desno,
put skrivenih reči
Potkazivača.

Kroz Talas i Zemlju,
kroz dobro il zlo.
kad smisleni znaci
prestaju da važe...
kad spoznaje nestaju
sa tornja,
gde se jasnovidi skupljaju...

Treba Pobeći,
ali gde...
Treba Ustati,
to je lako...jer
kroz grleni Smeh Deteta
nazire se put.

Kako je moguće
ogrnuti se zaboravom
u trenutku...
Kako je moguće
udarati glavom o zid
koji ne postoji...
kako je moguće
spasti drugog
a nemoćan biti pred sobom...
i posle pređenog puta
zanemariti pravi smer...

Ustani Ratniče,
ovo je još jedna
od bitaka
koju moraš dobiti...

Ovo je samo Sumoran dan
koji će jutrom nestati...
i još samo jedno pitanje
na koje odavno
Odgovor Znaš.

Nagni se nad bistrom vodom...
videćeš lik dušmana
sa kojim se Vredi
Izboriti.

4 коментара:

  1. odlična pjesma,pjeva o borbi čovjeka sa samim sobom,toliko puta sam se uvjerila da je nejteže izboriti se sa samim sobom,pronašla sam se u ovoj pjesmi,dušman sa kojimse vrijedi izboriti :))

    ОдговориИзбриши
  2. Tek sad dok citam sve ovo sto sam propustila u posljednje vrijeme, shvatam koliko dugo me nije bilo... Ovo, kao i vecinu tvojih zapisa, je zaista suvisno komentarisati...

    ОдговориИзбриши
  3. Hvala na lepim rečima...
    Važno je da si ti opet sa nama...
    Pozdrav iz Ravnice

    ОдговориИзбриши