Casa Banata
Nikad nije islo
bas kako sam hteo
zelje nisu mogle
u stvarnost da zadju,
One tople oci
koje u snu ljubih
kako da na javi
poznaju i nadju.
Nekad su se ruke
pruzale i dale
iz beloga grla
zvalo moje ime,
glasa nisam mogo
pustiti od sebe
Kada dah te izda
u fijuku zime.
Zato sada nudim
casu gorkog pica
casu mog Banata
nekrsteno vino,
i da nazdravimo
svemu sto nas nece
svemu sto nas prodje
da nam bude fino.
Nikad nije islo
bas kako sam hteo
one blage oci
ostase u snima
prekrila ih zemlja
tuznim cvetovima.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар