31 децембар 2010

31 Decembar 2010


Trešnje na Snegu


Doneću ti zrele trešnje
kad zvonikom ponoć krene,
u srcu će tvoje lice
uzburkati uspomene.

Poželeću da si srećna,
dušu punu večnog mira,
kad s radija
pesma krene
što skrivene snove dira.

Noćas bićeš samo moja
Na sred trga od slobode,
kad krajičak senke tvoje
srce opet mi probode.

Sretno nek je moja mila
za sve što sam hteo reći
ma gde ikad budeš bila
ova pesma će poteći.

Doneću ti zrele trešnje
Kad zvonikom ponoć krene,
Mada znam da nemam prava,
Podgrevati Uspomene.

25 децембар 2010

25 Decembar 2010



Božić za sve

Noćas neka niko
ne ostane sam,
kad se zvezda javi
i malakše dan.

Svako neka čvrsto
tad zagrli svog,
nek se svuda peva
rodio se Bog.

Ovo noć je puna radosti
za svakoga imaj milosti,
ceo svet će glave pognuti
da Svevišnjeg tako pozdravi.

Nije važno ko će klanjati
niti ko će grudi krstiti,
mnogo preče biće shvatiti
i svoj život mu prepustiti

21 децембар 2010

21 Decembar 2010


Alisa Maličević Pjesnik - Sarajevo


ODREĐIVANJA

Dubinu neba odredit' će tuga
ako se utopi preduboko je.
Visinu oblaka odredit' će suze
ako se proliju i skvase do kosti previsoko su.

Šta da govorim sebi kao utjehu
i ponavljam česti kao tačno
ništa drugo nego da sam budala
koja je jedno znala a u drugo vjerovala.

Nisam se iz neznanja zaljubila
već što sam u njegove laži vjerovala

Postoji li čovjek
kakvog tražim,kakav mi treba?
Glas u meni reče
ti ne tražiš čovjeka, već Boga.

16 децембар 2010

17 Decembar 2010


Smisao

Kroz Svetlo
i Ratnika,
Kroz Vatru i Vodu...
kroz Treptaj i Večnost...
sa Mačem ili na njemu.

Kroz Smeh i Muk,
kroz Krug ko jecaj...
kroz vetar i besmisao...
kroz levo i desno,
put skrivenih reči
Potkazivača.

Kroz Talas i Zemlju,
kroz dobro il zlo.
kad smisleni znaci
prestaju da važe...
kad spoznaje nestaju
sa tornja,
gde se jasnovidi skupljaju...

Treba Pobeći,
ali gde...
Treba Ustati,
to je lako...jer
kroz grleni Smeh Deteta
nazire se put.

Kako je moguće
ogrnuti se zaboravom
u trenutku...
Kako je moguće
udarati glavom o zid
koji ne postoji...
kako je moguće
spasti drugog
a nemoćan biti pred sobom...
i posle pređenog puta
zanemariti pravi smer...

Ustani Ratniče,
ovo je još jedna
od bitaka
koju moraš dobiti...

Ovo je samo Sumoran dan
koji će jutrom nestati...
i još samo jedno pitanje
na koje odavno
Odgovor Znaš.

Nagni se nad bistrom vodom...
videćeš lik dušmana
sa kojim se Vredi
Izboriti.

10 децембар 2010

10.Decembar 2010


Tihovanje

U Tišini Zgrčeni
Iščekujemo Eho...
Taj Spasonosni Znak
Pogrešnog Trenutka.

Jer,posle
Teških Obećanja,
Kada Dušu Okivamo,
Šta preostaje drugo
Osim Tihovanja.

Slike se Redaju
Jedna za drugom,
A Kraj,
Silnog Košmara,
Neda se Naslutiti...
Tajne se Otkrivaju,
Dok Vekovna Želja Vri.

U kutku Prazne sobe,
U tišini Zgrčeni,
Sklopljenih Ruku Mirujemo...
Svesni Gorčine Vremena
Koje Nas Okružuje.

01 децембар 2010

01 Decembar 2010



Sat
(lirski zapis)


imao sam
(istina, nije bio moj) veker,koji je sin
dobio u nekoj nagradnoj igri...
ovih dana je stao...
pomislio sam,
nije tako strašno,
i život stane,
pa se sve i dalje vrti...
ali bio sam kao izgubljen u vremenu
bez tog malog vekera,
koji sam na neki način voleo...
podsećao me je na nekog,
ko više ne dolazi,
koga nije više briga...
ko podosta pije,
i baš nema
nekih lepih vesti
o njemu...
Poverio sam se
svojoj sestričini,
koja mi je sada sve
i jedino što imam...
posle nekoliko dana,
oglasilo se zvono
na vratima...
Ušli je ona,
noseći veliki zidni sat,
koji me je podsetio
na one satove
koji su nekada bili
po Nom Sadu na ulici...
Zaplakao sam
od sreće...
opet imam
sat,
i mogu tačno da znam koje je doba,
bez obzira što nigde više ne žurim,
i nigde me ne čekaju...
Uveče,kad legnem,
čujem ga kako otkucava...
i setim se svoje bake,
koju sam posećivao često
posle dedine smrti...
sedela je na svom krevetu,
prekrštenih prstiju i tihovala,
dok je sa stare police
isto ovako kucao
svetlo plavi (INSA Zemun) veker,
valjda brojeći
koliko je kome ostalo,
i koliko kome
baš i nije...
Srećan sam...
imam novi zidni sat...
i osećam,
kao da je vreme ponovo za mene krenulo,
upravo tamo,
gde je kod malog vekera stalo...
A jednoga dana,
kada se u mojim grudima zaustavi kucanje,
neka moj sin,
u zamenu za (svoj)
mali veker,
uzme ovaj,
i neka mu posluži...