29 јул 2010

30 Jul 2010


Kome će faliti

Na parčetu
Požutelog papira
kojeg su našli,
pisalo je...

Kome će faliti
Sanjar,
Tumač snova,
Fantast,
na Javi
nikad Prikazan...

Berač zvezda,
u buket
nesloženih...

Slagač reči,
Odabranima
Brižno skrojene...

Kome će faliti Senka,
koja nikog
Očešala nije...
Pobegulja i Strašljivica
sa Suzom
u uglu oka
Samo...

Kome će faliti...
da,kome će faliti
Utvara...
što ni sebi samoj
mesto nije umela
zgrijati...

29 Jul 2010


Uspela Glupost

I Sreća,
i Nesreća...

I Smeh,
i Suze...

I Radost,
i Tuga...

Sve se Mora
Proći,
Kako ništa ne bi
Ostalo nedorečeno...

Prazninom
Rađa se Laž,
A Ćutnjom
Neoprostivi Greh...

Duša je tu
Da joj se
Olakša,
a Svemir
Sve to da
Upije...

Probam
I Svetlo,
I Mrak...
Jer,kako
Drugačije
Nahraniti sopstvenu
Glupost...

27 јул 2010

28 Jul 2010


Oči

Moj Bog
ima Srce…
Imam ga
i ja…

Moj Bog
ima Dušu…
Imam je
i ja…

Moj Bog ima
Široki put…
i ja Usku
Stazu imam…

Moj Bog ima
Bistre Oči…
o,kako bi
Želeo i ja…

26 јул 2010

27 Jul 2010


Žal

Žao mi je
Sokaka bez
Dečijeg Smeha,
Službe u Praznoj
Bogomolji,
Umirućeg bez
Sveće Zadušne...

Žao mi je
Svatova bez
Pesme,
Babinja bez
Radosti,
i Karuca bez
Konja...

Žao mi je
Dana Proćerdanih,
Ljubavi Izgustirane,
i Straha u Povoju...

Žao mi je
Pogleda u Prazno,
Nesuvislih Reči
punih Tame...

Žao mi je,
svake Nove Kletve,
Tugom Večno
Prognanih,
i Crnila što Mami..

Žao mi je,
Žao...

25 јул 2010

26 Jul 2010


Sedam Zrna

Sedam Zrna,
ko Sedam Nebeskih Kapija
na Sedam Dlanova
jedva da stane.

Na jedan,
Prostora radi,
na drugi,
Pogleda radi...
Na treci,
Puteva radi,
na cetvrti,
Zabluda radi...
na peti
Ukora radi,
na sesti,
Bolesti radi...
Na sedmi,e
na sedmi
u suzama Gorkim
Okupana radi...

Sedam Zrna,
ko Sedam Nebeskih Kapija
na sedam Dlanova
jedva da stane.
Ko ne vidi
Progledace,
ko vidi
Tesko mu Dusi
Prostoj...

24 јул 2010

25 Jul 2010


Duško Trifunović (In Memoriam)

Ima nešto u tom što me nećeš

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge,
gledam kako veselo se krećeš
kao leptir oko moje Tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nešto čemu sama ne znaš ime,
ima nešto u tom što me nećeš
a sve znači ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću,
ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću.

24 Jul 2010



Pesma

U najdubljem delu Duše
Svio sam pesmu Tvoju...
Kad telo ka Smiraju krene
Ti Zauvek budeš
Najlepši deo Mene.

22 јул 2010

23 Jul 2010


Moga Srca Vilo

Sve što imam
to si ti...
kada je teško,
ili lako,
uvek tu
da šapneš
baš onu reč
koja nedostaje.


Sve što imam
to si ti...
i kad je Pretilo
plakati,
i kad je trebalo
ćutati...

Sve...
u pravo vreme,
u pravom smeru...
čak i onda
kad me nema,
znala bi Stražiti
Moga Srca Vilo,
da se putem,
ovako sluđen,
negde slučajno
ne zagubim.

21 јул 2010

22 Jul 2010



Napiši mi pesmu

Napiši mi pesmu...
nešto što neću razumeti,
nešto da imam čime
noći proklinjati.

Napiši mi pesmu...
ali ne kao Prever,
Petrović ili Zubac...

Napiši mi pesmu
da je neću smeti pročitati...
zbog skaradnih reči,
koje su suze iskale...

Napiši mi pesmu...
onu gluhu,o nestajanju...
onu Sivu i Zlatnu
u koju se gledati ne može...

Molim te,
napiši mi pesmu,
bez reči,bez bola...
samo ja ću znati
kakav se nazire Trag.

20 јул 2010

21 Jul 2010


Volim Te
(ili,kako reći sebi)

Zar je sramota
Ako kažem
Da te
Volim
Kao Plimu od Indexa...

Zar je sramota ako kažem,
Da te volim kao
Preverovu Barbaru,
Ili do grla zakopčanu
Ines iz Dediććeve sage o jednoj jeseni...

Zar je sramota
Ako kažem,
Da te Volim kao
Zubac neku Svetlanu
Kraj Neretve,
Rijeke Žgrebice...
Tamo,na kamenu
Gde se i danas
Karađoz Beg oplakuje...

Zar je sramota reći
Da je Ljubav
Stepenica ka nebu,
čak i onda,
kada tvrdimo
da vozovi kasne,
znajući
da mnogi
nikada ni
poći neće...

Zar je sramota
Pred san
Slagati sebe,
Sklopiti oči
I biti Srećan...
Kao nikada,nikada,
Do Sada.

19 јул 2010

20 Jul 2010


Moram Izaći

Moram izaći, pre
no što kapi kiše
okupaju pločnik
u predgrađu,
tom zaklonu od pogleda,
koje je sirotinja
izmislila
kao sklonište za svoju samilost.

Moram izaći
da raspem besciljne korake,
Tanane misli,
i skrivene želje...

Moram izaći, jer,
kapi na mome licu
sakriće grč,
i gorku reč
koja ni u bunilu
ne sme biti glasno
izgovorena...

Moram izaći večeras...
ne treba mi ni šešir,
ni kabanica...
jer ne postoji zaklon
da bi me sačuvao
sopstvenog Pogroma

19 Jul 2010



Mladost

Svakoga dana
u različito vreme,
komšija,
čovek u godinama,
odlazi na ćošak.
Tamo stoji neko vreme
i gleda...gleda...

Kažu,
Mladost mu
pod noktima
Jedino ostala

16 јул 2010

17 Jul 2010


Laži

Svaki put kada bi
odlazila,
smišljala je
dobar razlog
i mesto
uvek nekako
obično i stvarno.

Već dugo je nema.
zli jezici kažu
da ovoga puta
nije umela
da se vrati
iz svojih
već potrošenih
laži.

15 јул 2010

15 Jul 2010


Ne Plači

Ne plači Dete
za izgubljenim
Lutkama,
koje nikada
ni videla nisi...

Ne saginji Glavu,
gurajući Tanjir
od Sebe,
jer ni sama
ne Znaš
šta ti se
to Neće,
od Ruke koja
Nudi...

Svet ti je
Prepun Prkosa,
koji kao Kletva
Prati svaku Tvoju
Reč...
Dok Reka Tiho
teče,
i Nestaje u Maglama,
sve dok se i Poslednja kap
Ne Pretoči
u Bolni Zaborav...

Ne plači Dete
za izgubljenim
Lutkama,
koje Nikada
ni Videla nisi...

Nisi Ti Kriva,
što baš u tom
Trenutku,
Najdraže ti
Papuče,
Skliznuše
sa Nogu.

13 јул 2010

13 Jul 2010


Ne Misli Da Još Te Sanjam
(iz opusa ''Pesme za Uz Tamburu'')

Ne misli da još te sanjam
i zbog tebe noću pijem,
uspomene s’ vragom ganjam
od stvarnosti da se skrijem.

Ne misli da baš sam hteo
plakati dok primaš svira,
odavno sam ja prokleo
onu što mi neda mira.

Pusti selo neka laje
i da tako neću dugo,
neka pesma samo traje
plaćam svirce šta bi drugo.

Mirno spavaj luče belo
nek te priče ne rastuže,
znaš kad krene
pričat' selo
raste korov mesto ruže.

Ne misli da još te sanjam
čaša vina spomen briše,
našom pesmom vraga ganjam
''moje srce kucaj tiše''.

12 јул 2010

12 Jul 2010


Pesma

Na kraju grada
U tišini,
Moja Draga Spava...

Milujem joj kosu
Prstima od Mesečine,
i Čuvam Ljubavlju
Zavetnog Ćutanja.

Na Kraju grada
Pod krošnjom
Stoletne Jele,
ona Tajno
Šuruje sa Zvezdama...
Razgovara sa pticama
I njihove pozajmljuje Oči,
Ne bi li videla
Šta sledeća Zora
Sprema.

Noćas ću Tajno
Napisati Pesmu,
I sakriti joj međ prste,
Dok stisnutih šaka
Onako usnula,
ne počne je govoriti,
kao Molitvu.

08 јул 2010

08 Jul 2010



Mrak

Ne Prepisuj
Iz Tuđe Duše
Bol,
Kao da je Tvoj…

Ne Prisvajaj Beznađe,
Koje ti na Okna
Ne Zakuca,
Iako ponekad poželiš
Da je tako…

Ne Zovi Tišinu
Svojim Imenom,
Može Pusta
Da Zaluta…

I ne Brini…
Mrak se Najlakše
Podnosi
Kad iz Tuđeg
Oka Izvire.

04 јул 2010

04 Jul 2010




Mleko

Na samom raskršću
veka,
između ulica Prizrenske i
male,
razgovaraju dve starije mlekarice.

Sanjam ti ja noćas
kako prodajem mleko
a ono svo u tetrapaku...
i prodam sve do kapi
samo na ulicu što izađoh...

Vidiš,
izgleda da ovo
iz naših starih kanti
više nije dovoljno Belo...

02 јул 2010

02 Jul 2010


Ajla Kovač Seattle USA

Zapisi sa one strane svijeta

Taman pomislim da sam dovoljno zrela da sebi jasno predočim odgovor na svako pitanje i dilemu sa kojima se u životu susretnem, a onda shvatim kako malo poznajem sebe.
Uhvatim se u agoniji razmišljanja o nekome koga gotovo i ne poznajem, a ustvari čini mi se kao da te poznajem cijelu malu vječnost....Sjetim se te slatke i magične okolnosti koja nas je u jednom trenutku spojila i na neki način povezala.
I odjednom, ništa više nije važno.... Ništa više osim tebe i mene i tog daška svjetlosti u koji na tren utonemo, nošeni i vođeni jedino svojim zeljama i snovima...

Nista nije važno osim riječi... Dovoljna je samo jedna riječ, mala i bezazlena, ali jaka i nježna, da poželim reći bezbroj riječi, divnih i najodabranijih...U svaku bih utisnula milion i jedan poljubac i poslala ti u snove...

Voljela bih da ti mogu uvijek o sebi reći samo ono što bi poželio čuti, ali ne riječima, ne nijemim riječima kojima pokušavam sročiti jaku ali neodređenu misao, uputiti je tebi i vjerujući da dijeliš tu istu misao...Voljela bih pronaći put do tvoje duše, upravo onom beskrajnom nježnošću i pažnjom u pogledu...i dodiru, kojom duboko u sebi žudimo za najskrivenijim mastarijama i snovima.

Šta bi bili bez snova...?

Vjerujem da se u životu sve dešava s određenim razlogom, čiji smisao ćemo otkriti negdje usput...I nekako se radujem tome...Ni sama ne znam zašto.Možda zbog toga što želim vjerovati da drugačije neće biti...


U ovom trenutku, sve što želim je da zatvoriš oči i zamišlis želju, da otvoriš srce i prepustis se...
Predoči sebi sliku sa najljepšim prizorom u čijem izrazu vidiš radost i čežnju i veliku želju pomiješanu u bezbroj najljepših boja....

Oboji me samo radošću i ispiši svoje ime na mojim dlanovima...

Prepoznaj me onako kako sam ja prepoznala tebe... Prepoznaj me u sebi i dodirni me...A ja, ja ću ti zauzvrat reći koliko sam sretna sto će šapat tvoje nostalgije slagati mozaik moga imena, u ovom vremenu koje smo zarobili i okovali samo za nas...


"Čupkice moja.."
Čujem li to tvoj glas??? Ili si mi opet samo kroz snove prošao.