Bademaste Oci Tvoje
Opet bi me uzele pod svoje
bademaste oci tvoje,
pa me zovu krisom mame
crta osmeh tajni zame.
A ja spustam pogled dole
nevesto je moje lice,
s deuge strane mog obzorja
gledam jugu poletele ptice.
I nevolim ljubavi u jesen
kome takve dobre mogu biti
drvece kad tuzno svoje grane spusti
i sumorne kise kada pocnu liti.
Sad molim oprosti badrmasto oko
sto na mome licu osmeh nema boju,
mozda sa prolecem kada ozeleni
prigrlim uz plavu divnu badem tvoju.
