19 септембар 2012

Svetionik



Kada Srcu
Ne Smeš
pustiti na
Volju,
Ograde su
Jake,
Čelik Uzdah para...

Plaše  li te danas
One iste Senke...
Bojazan,
da ti Dlanovi
dovoljno Topli
ne mogu biti...

Ne prolazi Vreme
Pustošeći Dušu...
Svako novo Jutro
u Nadi se Rađa...
U Cik zore Rane,
Naj bolje se
Sanja,
Kako bosih nogu
Prikuplja se
Rosa...

Gledam te
kako hodas,
ko Očajnik
po Živome
Pesku...
i dođe mi tako
da Vrisnem,
na Slepog
se Kamenom
Bacim...
Priznaj,molim te
Priznaj,
Slobodno Nebom
Da Letiš...

Нема коментара:

Постави коментар