tag:blogger.com,1999:blog-3337635404702117360.post2271959486069567242..comments2021-01-11T01:00:51.927+01:00Comments on Jasmin Isak Latić: 28 Jun 2010Jasmin Isak Latićhttp://www.blogger.com/profile/03507283115867548836noreply@blogger.comBlogger4125tag:blogger.com,1999:blog-3337635404702117360.post-79566454702638531312010-07-14T10:37:39.360+02:002010-07-14T10:37:39.360+02:00Ja mnogo Volim ovu pesmu,i čekao sam trenutak da i...Ja mnogo Volim ovu pesmu,i čekao sam trenutak da iz mene izađe ovaj tekst...nisam prevodio i usklađivao kako ritam diktira,jednostavno,uz muzičku podlogu ove pesme,u dahu sam otpevao (zapisao)ono što je trenutak inspiracije zahtevao...<br />I ja mislim da je tekst lep,i da bi bilo sjajno da neko ovde to i otpeva...ko zna...čudnim putevima reči dospevaju baš tamo gde treba...<br />Hvala Majo što si tu...Jasminhttps://www.blogger.com/profile/03000063897531192647noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-3337635404702117360.post-52873360835581267792010-07-13T23:38:19.633+02:002010-07-13T23:38:19.633+02:00Pevajući je čitam i divim se ! <3
Predivno !!!...Pevajući je čitam i divim se ! <3<br /><br />Predivno !!!Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-3337635404702117360.post-85942800880887937692010-07-04T00:36:54.082+02:002010-07-04T00:36:54.082+02:00Hvala ti Ayla...
Srećan sam što si tu...
Pozdrav i...Hvala ti Ayla...<br />Srećan sam što si tu...<br />Pozdrav iz Prelepe VojvodineJasminhttps://www.blogger.com/profile/03000063897531192647noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-3337635404702117360.post-15598632745117784562010-07-02T21:36:23.958+02:002010-07-02T21:36:23.958+02:00Cudno je kako nam ljudi koji odskora udju u nas zi...Cudno je kako nam ljudi koji odskora udju u nas zivot i zakorace na nasu zivotnu stazu, postanu dragi... Na ovakvim mjestima, srecu se razni ljudi, ljudi kojima su zivoti na nekim drugim mjestima od nasih, koji ne planiraju nikakva vezivanja sa ljudima koje budu sreli na putevima koji ih vode daleko od njihovih utabanih staza... Mnogi su prijatni, ljubazni i na tome sve ostane... Mnogi, ali ne i svi, na srecu...Uvijek se oni posebni prepoznaju... Prepoznaju se po onoj plavoj, lelujavoj, laganoj ali stalnoj sjenci tuge negdje u uglu oka... Jednostavno, to su ljudi koji su mnogo toga dozivjeli, prezivjeli, dali i uzeto im, ostanu nekako zauvijek obiljezeni tim laganim dodirom tuge i sjete u uglovima ociju, koja nije tu kao vidljivi trag neke nesrece, nego kao vjeciti strazar za neke nadolazece bure koje zivot donosi... Napisati pricu ili pjesmu i nije neki veliki problem... Ali napisati pricu ili pjesmu koja ce u dusu onoga ko je bude citao izroniti poput ponornice, doticuci i onaj najmanji damar za koji nismo ni znali da ga imamo... Takve su tvoje pjesme... One su povjest duse koje se mogu pamtiti samo jednim mogucim nacinom... Ljubavlju... One su dokaz velicine tvoje duse i velicine ljubavi onih o kojima pises...<br />Hvala ti sto si zakoracio na moju zivotnu stazu i ucinio ovaj moj zivot bogatijim, za jos jedno prelijepo iskustvo...<br /><br />Srdacan pozdrav iz Seattle-a<br /><br />Ajlaaylahttps://www.blogger.com/profile/18441622696590486247noreply@blogger.com